Povijest 3. Gardijske brigade

 

 

Brigada je osnovana u Vinkovcima 29. travnja 1991. godine, po zapovijedi vrhovnog zapovjednika predsjednika dr. Franje Tuđmana, iz specijalnih postrojbi MUP-a, te je bila jedna od četiri brigade HV, koja je dala nemjerljiv doprinos u obrani Domovine i oslobađanju privremeno okupiranih dijelova Republike Hrvatske. Prema tadašnjem ratnom ustroju, brigada je ustrojena od četiri pješačke bojne, jedne postrojbe potpore, i pristožerne postrojbe. Prva bojna djelovala je u Osijeku,druga u Vinkovcima, treća u Slavonskom Brodu, četvrta u Vukovaru. Kroz brigadu je prošlo preko 10 000 ljudi. Pripadnici i postrojbe 3. gardijske brigade u obrani Domovine prošli su gotovo sva ratišta, od Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, preko zapadne Slavonije, Posavine, do operacija Bljesak i Oluja. Tijekom Domovinskog rata 367 pripadnika brigade je poginulo, 1088 je ranjeno , sedamnaest se još uvijek vode nestalima. Brigada je za svoj zaštitni znak odabrala slavonsku „Kunu“.
Brigada je za svoja postignuća tijekom ratnih operacija odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom kneza Domagoja.

 

Obrana grada Vukovara (Bogdanovci, Borovo Selo, Marinci-Henrikovci, proboj za Vukovar) U obrani grada Vukovara do njegovog zauzimanja od strane JNA neprekidno sudjeluje jedna bojna 3. gbr. U vrijeme najžešćih napada na Vukovar u studenom 1991. godine postrojba sa snagama jačine dviju pješačkih bojni pokušava izvršiti proboj okruženja Vukovara. 13. studenog 1991.godine posljednji pokušaj proboja za Vukovar. Prvi puta tijekom Domovinskog rata sudjeluje cijela brigada u akciji, do tada su borbena djelovanja provođena po bojnama i taktičkim grupama.

 

Vinkovačko bojište (Borinci Vinkovci, Nuštar) Tijekom 1992. godine cijela 3. gardijska brigada prvi je puta angažirana u bojnim djelovanjima na jednom prostoru i to u bojnom rasporedu obrane grada Vinkovaca na potezu Borinci- Vinkovci - Nuštar. Ondje ostaje sve do potpisivanja primirja. Nakon provedenog razdvajanja snaga brigada se intenzivno obučava te obrazuje časnički i dočasnički kadar. Nakon toga se raspoređuje u širem području Slavonskog Broda i pomaže u pripremama oslobađanja bosanske Posavine. Taktička skupina aktivno sudjeluje u oslobađanju Posavine pravcem B.Brod - Modriča i pravcem B.Brod - Derventa uključno sa navedenim gradovima. Taktička skupina u roku od nekoliko dana izbija na crtu Modriča - Doboj - Derventa. U navedenim akcijama Hrvatska vojska prvi put za vrijeme Domovinskog rata oslobađa veći grad (Modriču).

 

 

Povijest 2. Bojne

 

 

Druga bojna 3.A brigade ZNG osnovana je 10. lipnja 1991. godine u Vinkovcima. Bojna je ustrojena od tri pješačke satnije, pratećeg voda, pozadinskog voda i zapovjedništva. Zapovjedništvo i sve pristožerne postrojbe bilo je stacionirano u bivsoj "pikovoj" zgradi, prva satnija na stadionu NK Cibalije, druga satnija u bivšoj tvornici tekstila Vinteks, treća satnija u Županji. Do 01. srpnja 1991. godine 2. bojna brojila je preko 550 gardista.

 

Prvo vatreno krštenje bojna je imala 22. srpnja u selu Mirkovci tijekom koje je poginulo trinaest pripadnika 3. pješačke satnije. Nakon akcije došlo je do reorganizacije zapovjedništva bojne. Nakon reorganizacije postrojba sudjeluje u čišćenju Borova naselja, obrani sela istočne slavonije, Jarmine, Đeletovaca, Sarvaša, Marinaca te vinkovačko prigradsko naselje "Mala bosna". Tijekom kolovoza 1991. godine prva i druga pješačka satnija sudjelovala je u obrani "Kukuruznog puta" i vinkovačke vojarne. Krajem rujna jedan ojačani vod prve pješačke satnije sudjeluje u obrani sela Bogdanovaca. Padom sela Marinci 01. listopada Bogdanovci ostaju u okruženju srbo-četničkih snaga i JNA. Dana 02. listopada izvršen je napadoklopno mehanizirane bojne JNA nakon koje selo ostaje u okruženju do 10. sudenog kada je nakon dugotrajnih uličnih borbi selo okupirano.

 

Nakon pada Vukovara i hrvatskih mjesta oko Vinkovaca , pripadnici druge bojne utvrđuju crtu bojišnice oko sela Nuštar gdje bojna ima značajnu ulogu u obrani sela i zaustavljanju prodora agresora prema Vinkovcima. U obrani Nuštra postrojba sudjeluje do svibja 1992. godine, nakon čega po odluci Glavnog stožera OS RH odlazi na provedbu drugih zadaća. Početkom prosinca 1992. godine postrojba prelazi u sastav 5. gardijeske brigade koja je smještena u Vinkovcima u čijem sastavu nastavlja djelovanje.

 

Tijekom Domovinskog rata kroz postrojbu je prošlo 1940 gardista, poginulo je 47, nestalo 13 a 9 pripadnika se vodi kao nestalima. Tijekom rata ranjeno je 273 gardista. Nakon prelaska u sastav 5. brigade poginuo je 21 gardist, tako da druga bojna ukupno tijekom rata ima 68 poginulih pripadnika. Nakon dvadeset godina od početka Domovinskog rata pripadnici 2. bojne 3A brigade osnovali su udrugu ratnih veterana čiji je predsjednik umirovljeni brigadir Damir Dujić